Nekoliko simbola karakteriše Zubanje.

ZAŠTO ZUBANJE? ZAŠTO CAR?

Izbor Ciganskog Cara je imao svoje razloge i svoj povod. Razlozi su u potrebi da se taj narod zaštiti od ugnjetavanja i uništenja. Povod je tragična pogibija djevojke iz Ciganluka na Đurđevdan te davne, 1838. godine. Razigrana mladost i ljepota izazvala je požudu nerazumnih. Ostala je tajna ko diže ruku na tu ljepotu. Njena prerana i tragična smrt ostade tajnom i postade legendom.

Oni što pokrenuše točak, još jedan simbol Roma, oni koji načiniše Prvi izbor Ciganskog Cara, imali su dvostruke namjere. Prve su bile humanitarne i posvećene Ciganima i njihovom životu. Druge su bile parodijske prirode - da se podsmjehnu Caru s one strane Une, da svojim, Ciganskim Carem, „barnu“ onoga tamo.

ZAŠTO ZUBI?

Ciganski Car se imao izabrati na poseban način. Trebalo je da pobijedi! Trebalo se takmičiti! Bez oružja, ne koristeći ni ruke ni noge. Morao je pobijediti Glavom ili onim što je u glavi. Morao je to biti čovjek smjelosti, onaj koji može i smije pokazati ZUBE! Jer, valjalo se njemu ispraviti pred tadašnjim muselimom i kadijom i tako braniti ili zahtijevati nešto u ime Cigana.

ZAŠTO SOFRA?

Nijedno mjesto u kući nije toliko sveto kao sofra. Ništa čistije i urednije. Za njom se čovjek hrani. Produžava život. Za sofrom se ćuti. Sofra je oslobođena nečasnog čina. Đe'š ljepšeg mjesta da se postane Carem!

ZAŠTO DUNJA IL' JABUKA?

Žuta dunja! Dunja sa ormara! Dunje iz Stambola... Tvrda, teško osvojiva mirisna voćka, zlatna kao Sunce. Dugovječna. Sve što je starija - još mirisnija i izazovnija. U vrijeme Zubanja samo je Zelenika jabuka može zamijeniti. A o jabuci, ni govoriti ne treba. Dar za najmilijeg, za kuma, nevjestu, đuvegiju. Lijek bolesnom. Znak dobrote i lijepih želja.

ZAŠTO OSAM TAKMIČARA?

Ponijeli su Romi sa sobom, negdje u podsvijesti, tu magičnu brojku. Još iz onih Tibetskih krajeva, odakle ih muka uputi ka zapadu, pa stigoše do Une i Austrije. Stigoše na točku od osam paoka. Zato je trebalo osmorica oko sofre, kao oko točka, da se rasporede. Žuta dunja kao Sunce žarko u sredini, iznad sofre i njihovih glava.

ZAŠTO POČETAK JANUARA?

Najteže doba za Cigane je zima. I duša se mrzne na toj studeni. Dovoljan je samo jedan lijep dan, jedan izazvani osmijeh, pobuđena radost, pa da se i nada u opstanak ponovo probudi. U vrijeme između katoličkog i pravoslavnog Božića, vrijeme radosti za te religije, tad je i ciganima radost najpotrebnija. Veliki post kod pravoslavaca je na samom kraju, Tucindan je najbolji dan za Zubanje. Kod balija se te radosti šetaju po hidžretskoj godini, pa će nekad potrefiti u isto vrijeme. Neka zato, svaka nova godina započne ciganskim veseljem i novim Carem.

U vrijeme prije Francuske revolucije, vrijeme kad su se ljudi iz ovog kraja samo po religiji razlikovali, skupljala su se po dvojica Šokaca (katolici), Vlaha (pravoslavci), Balija (muslimani) i dvojica Mandova (Romi) da izaberu Ciganskog Cara. Još tada su znali, htjeli i mogli važne i vrijedne odluke zajedno donositi i sprovoditi. Preteče su to mnogih savremenih kretanja.

Izabrani Car je dobio sve počasti i što mu pripada. Kruna i žezlo! Dobio je i novčanu nagradu. Sredstvo kojim će izvršavati svoje obaveze. Pored zastupanja Cigana kod vlasti, Caru je bila dužnost posjeta svakoj porodilji u Ciganluku, biti na svadbi i na sahrani. Car je postao institucija.

Tako je krenulo.

Nastavilo se, evo već 170 godina. Samo za vrijeme Drugog svjetskog rata, tog kobnog perioda, kijametskog vakta za Cigane, nije se niti Car birao. Samo tad su bili bez Cara!

Vlasti su se mijenjale. Zabranjivali su i Cara i vašare, ali Zubanje se održalo. Ništa nije jače od tradicije. Može se stablo kresati, čak i sjeći, ali žile u korijenju se ne daju, puštaju mladice čije stremljenje ka Suncu je nezaustavljivo...

ISMET A. ČAUŠEVIĆ